Prije 140 godina Istra je imala željezničku vezu s Bečom, Parizom, Budimpeštom, a vožnja vlakom od Pule do Trsta trajala je sat i 55 minuta. Željeznica je bila žila kucavica gospodarstva, a danas je živući spomenik industrijske baštine iz tog doba. Jedan od većih kolodvora sagrađen je u centru Poluotoka – u Pazinu gdje se danas nalazi i privatna zbirka posvećena povijesti istarske željeznice s brojnim predmetima iz doba Austro-Ugarske. Drži ju nekadašnji dugogodišnji djelatnik Hrvatskih željeznica Jovo Ačimović koji je čitav svoj radni vijek proveo na željeznici – najprije kao prometnik, a potom u upravi. I radeći duž čitave istarske pruge skupljao je predmete koji su polako izlazili iz upotrebe. Danas se dio te zbirke može upravo vidjeti u Pazinu – tu su izložene signalne lampe, kolosječni pribor, signali, dnevnici, ternioni i komposteri za prodaju željezničkih karata, dnevnici, pravilnici, pisaći pribor, telefon, kape, stare slike koje prikazuju ne samo djelatnike ove pruge, već i kako se ona gradila.
A ona se počela graditi upravo u Pazinu 1873. simboličnim kopanjem krampom, da bi bila dovršena 1876.godine. Ekspresno za tadašnje, ali i današnje vrijeme. U samo tri godine izgrađeno je 122 kilometra pruge od Divače do Pule, te 21 kilometar od Kanfanara do Rovinja. Taj je dio pruge ukinut 1966. godine. Inače, gradnja ove željeznice bila je od strateškog značaja za Austro-Ugarsku jer je mogla direktno Beč povezivati s glavnom ratnom lukom carstva – Pulom koja je postala centralna ratna baza 1853. godine.
Uz prugu se veže i jedna zanimljiva priča, doduše skandal o kojem se i dan danas govori. Riječ je o atentatu iz 1912. ili 1913. godine kada je na pazinskoj željezničkog stanici Valerija von Windischgretz, unuka cara Franje Josipa i supruga tadašnjeg šefa austrijskog generalštaba iz pištolja ranila češku glumicu Emu Švandovu, koja je putovala na Brijune kao ljubavnica njezinog muža.
po najavi
Ako tražite pravu istarsku tradicionalnu konobu s domaćim ugođajem, onda je konoba Vodnjanka u srcu Pule pravi izbor za vas. Riječ je o maloj obiteljskoj konobi koja je otvorena cijele godine i omiljeno je mjesto gdje zalaze lokalci na marendu i ručak. Lokal ima dušu i čim u njega kročite, osjećat ćete se kao kod kuće. Budući da je vlasnik lokala Moris Civitiko i velik zaljubljenik u glazbu, ona je ovdje pomno birana. Dovoljno za toplu preporuku. Ovdje se oduvijek dobro jela domaća istarska hrana – sve ono što se inače sprema u okrilju obitelji, i to stotinama godina – od domaće tjestenine poput pljukanci i fuži, do kobasica i ombola s kiselim kupusom, zimskim klasikom na meniju domaćih konoba, pa sve do tripica i istarske maneštre, ali i punjenih paprika te gulaša. Mjesto je to koje obitelj Civitico drži već 33 godine u kontinuitetu, a svih tih godina zadržalo je svoju klijentelu što dovoljno govori o reputaciji konobe. I prije toga ovdje je bila oštarija koju je držao Morisov djed. Ono čime se posebno ponose osim svojim receptima oslonjenima na iskonsku tradiciju istarskog kulinarstva, je i činjenica da su sve namirnice u restoranu isključivo lokalne. To znači da nema jutra kada obitelj ne odlazi na pulsku tržnicu u potragu za lokalnim voćem i povrćem koje će pretočiti u svoja kreativna rustikalna jela. Naravno, nezaobilazno mjesto je i tamošnja mesnica te ribarnica. Dakle, na meniju je samo ono što je taj dan na ribarnici i tržnici. Sve je isključivo sezonalnog karaktera, a peku i vlastiti kruh, i to od domaćeg brašna. Možda neobično, budući da u Istri postoji tek nekoliko starih lokalnih mlinova koji proizvode domaće brašno. Isto tako, na ovdašnjem meniju naći ćete i razna vrsta jela od istarskog goveda boškarina čije je meso posebno na cijeni, ali i kozlića te janjetine.
Villa Torlonia dio je Parka poezije Pascoli, kulturnog projekta koji promovira poeziju Giovannija Pascolija u njegovom rodnom gradu. Pascoli (1855.-1912.) je bio klasični učenjak i pjesnik čije se melankolične lirske pjesme temelje na simbolizmu, a prikazuju jednostavan i ponizan obiteljski život kakav se vidi očima djece. Neke od najimpresivnijih Pascolijevih pjesama, poput “La cavallina storna” i “San Lorenzo” o ubojstvu njegovog oca, postavljene su oko ove seoske kuće, gdje je Pascolijev otac radio kao administrator princa Torlonije.
Ovdje možete zaroniti u uzbudljivo multi-senzorno iskustvo zahvaljujući digitalnim instalacijama, video-mappingu, zvukovima i stihovima iz Pascolijeve poezije. Nekoliko kilometara dalje nalazi se njegova rodna kuća gdje možete vidjeti kako je izgledalo njegovo djetinjstvo.
WINTER: Tuesday to Saturday: 09:30-12:30;15:30-18:30; SUMMER: Tuesday to Saturday: 09:30-12:30;16:00-19:00
Veličanstvena Villa Silvia, koja je od 1874. godine pripadala slavnoj grofici Silviji Pasolini Zanelli, bila je svojedobno salon kulture Romagne koju su posjećivali mnogobrojni poznati intelektualci, poput pjesnika Giosuèa Carduccija - prvog Talijana koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Upravo je na ovom čarobnom mjestu taj je Nobelovac dobio nadahnuće za čuvenu odu crkvi u Polenti. I dan danas u Villi Silviji može se vidjeti gdje je ovaj pjesnik stvarao. Njegova je soba ostala netaknuta, a zadržan je i sav autentičan namještaj iz tog slavnog doba prošlosti. Villa Silvia danas je dom stalnoj izložbi glazbenih instrumenata “Musicalia” visoke vrijednosti. Muzej ima sedam soba kroz koje se prati povijest mehaničke glazbe, i to od njena izuma pa sve do pojave gramofona i drugim modernih nosača i prenositelja zvuka.
Saturday, Sunday and bank holidays SUMMER: 16 -19 WINTER: 15 - 18
Svojom dugogodišnjom tradicijom i iskustvom restoran nudi specijalitete za prave gurmane. Svatko će, ovdje, pronaći nešto za sebe. Uz tradicionalna otočna jela poput creske janjetine, jadranske ribe i rakova, domaćih raviola sa skutom i šparogama, bifteka od boškarina, u restoranu možete kušati raznovrsna jela ispod peke, s otvorenog roštilja na drveni ugljen ili s ražnja te popiti pedesetak vrsta vrhunskih hrvatskih vina.
Konoba Vela Vrata u Bermu smjestila se na samom ulazu u gradsku jezgru ovog malenog gradića koji je najpoznatiji po freskama Vincenta iz Kastva u crkvici Sv. Marije na Škriljinah. Svoja je vrata otvorila 2006. godine, a od tada ju vode bračni par Sandro i Helena Jurčić. Što ova tipična konoba nudi? Vela Vrata su među prvima na svom stolu ponudili meso od boškarina te su iskušali razne recepte i vrste pripreme tog mesa. Specifični su i po tjestenini jer ju rade sami, kao i domaćem kruhu koji će vas uvijek čekati svježe ispečen. Kuhinju oslanjaju isključivo na sezonskim namirnicama iz okolice koje nabavljaju od lokalnih poljoprivrednika. Vrijedni kuhari Velih vratiju ponose se i nekim manje uobičajenim jelima za istarske konobe kao što su šugo od prepelice ili zeca na padelu s palentom, a ovdje možete probati i jela s tartufima.
Gotovo da nema posjetitelja Pule koji uz znamenitu rimsku Arenu ne dođe i do pulske tržnice. To je svojevrsno srce grada, najvibrantnije mjesto koje privlači i domaće i turiste. U šarenilu lokalnog voća, povrća i cvijeća na tržnici pod stoljetnim stablima kestena možete vidjeti sve što tog mjeseca raste na istarskoj zemlji – od mladog krumpira, špinata, salate, pa do lokalnih gljiva, šparuga, aromatičnog i ljekovitog divljeg bilja, meda, lokalnih rakija, sireva. Čak i ako ništa ne kupujete, zaintrigirat će vas ponuda i prodavači koji će vam rado objasniti svoju ponudu i od kuda proizvodi točno dolaze. A u impozantnoj secesijskoj zgradi tržnice u prizemlju će vas dočekati riblja tržnica prepuna ulova tog dana, meso i mesni proizvodi lokalnih i poznatih međunarodnih proizvođača, a na katu do kuda vodi monumentalno kameno stubište odmor uz kavu, čašu malvazije i ručak – mesni s roštilja ili riblji. Ovdje se mogu kušati primjerice pohane sardela, girice, morski pas. Osim samih proizvoda i ljudi koji obilaze tržnicu, sigurno je najzanimljivija sama arhitektura njene zgrade koja je na ovom mjestu podignuta davne 1903. godine. Kada je izgrađena bila je pravo arhitektonsko čudo i jedinstven primjer arhitekture zbog svoje željezne i staklene konstrukcije koja se tada prvi put upotrijebila te i dan danas plijeni pažnju, pa neki kažu da je i najljepša hrvatska tržnica. Izgrađena je prema projektu L. Nobisa, a bečka tvrtka Münz u njenu je izgradnju uložila tadašnjih 250 tisuća kruna. Njezina je arhitektura posebno zanimljiva zbog polukružnih konstruktivnih željeznih nosača, proizvedenih u željezari Witkowice.
07.00h - 13.00h
U ranom srednjem vijeku na području zvanom “Valle” nalazio se lombardski „gastaldaga“, odnosno sjedište kraljevskog dvora. Tu se nalazi i monumentalni samostanski kompleks Santa Maria u Valleu, koji s lombardskim hramom predstavlja iznimno važno povijesno svjedočanstvo i urbanu evoluciju grada Cividale. Samostan, koji je postojao još davne 830. godine, kontinuirano se širio i obnavljao te je stasao u važnu monumentalnu arhitektonsku jezgru koja je još uvijek sačuvana. U sklopu drevnog kompleksa nalazi se Tempietto,
jedinstvena građevina takve vrste koja je svjetski poznata po iznimnim umjetničkim djelima. Ovdje možete vidjeti veličanstvene mozaike, moćne figurativno-ukrasne štukature i drevne freske u dvorskom stilu. Od 2011. ovaj je vrijedan kompleks spomeničke baštine pod UNESCO-vom zaštitom.
SUMMER OPENING TIMES (From 1st April to 30 September) From Monday to Friday 10.00 - 13.00 and 15.00 – 18.00 Saturday, Sunday and Public holidays 10.00 – 18.00 WINTER OPENING TIMES (From 1st October to 31st March) From Monday to Friday 10.00 - 13.00 and 14.00 – 17.00 Saturday, Sunday, Public holidays 10.00 – 17.00
Tematski vidikovac Providenca objedinjuje 300m dugu poučnu stazu Apsyrtides i vidikovac bar s lokalnim delicijama. Prema grčkom nazivu za cresko lošinjsko otočje Apsyrtides, ova poučna staza svakom posjetitelju ostavlja dublji dojam o otocima koji se vide sa samog vidikovca. Na 28 interpretacijskih ploča s fotografijama i tekstom prikazuje svaki otok onakvim kakav uistinu jest, jedinstven i neponovljiv. Vidikovac bar pruža poseban doživljaj, 18 ručno izrađenih stolova s klupama nose nazive poznatih lošinjskih brodova koji su u 19 st. izgrađeni u poznatim lošinjskim brodogradilištima. Tematski vidikovac Providenca mjesto je na kojem najbolje možete doživjeti ljepote ovih otočja i uživati u trenutku ''sunce kad dotakne more''.
Da nije bilo Austro-Ugarske, pitanje je kako bi danas izgledala stara jezgra grada Pazina. Upravo krajem 19. i početkom 20. stoljeća oblikuje se žila kucavica centra grada koja je povezivala tadašnju periferiju sa drevnim Kaštelom, a kasnije i željezničkim kolodvorom i prugom koja je zaslužna za daljnji razvoj Pazina. Tri ulice – Prilaz Kaštelu, Vrtlišće i Corso oblikuju prilaz Starom trgu na dnu starog grada. Ovdje je bilo mjesto gdje su se u doba monarhije okupljali najbogatiji – tu su svoje kuće sagradili imućni pazinski trgovci, obrtnici i političari, a ovdje je bila smještena i tadašnja najveća stambena zgrada u gradu koju je posjedovao najveći pazinski veletrgovac Camus. Glavna ulica bila je Corso gdje su se nalazili brojni restorani, krčme i trgovine. U starogradskoj jezgri bio je i centar gimnazijskog obrazovanja, i to na hrvatskom jeziku. U današnjoj zgradi Državnog arhiva otvorena je 1899. nakon dugogodišnje i uporne borbe istarskih preporodnih prvaka Jurja Dobrile, Matka Laginje, Vjekoslava Spinčića, Dinka Vitezića, Dinka Trinajstića, Šime Kurelića i drugih prva gimnazija na hrvatskom jeziku. Carsko-kraljevska velika državna gimnazija bila je prva srednjoškolska ustanova istarskih Hrvata. Te prve godine upisan je 101 gimnazijalac, a godišnje se upisivalo oko 200 učenika u osam odjela. Slovila je za jedinstvenu takvu školu na području Istre, kvarnerskih otoka i slovenskog primorja. Vrlo brzo izgrađen je i đački dom - 1914. koji se nalazio na mjestu današnjeg Pazinskog kolegija. U prostore nekadašnje gimnazije, gdje se slavio hrvatski jezik, 1980. godine seli Državni arhiv koji čuva svu arhivsku građu Istre. Mjesto je to gdje se čuva povijest, ali i organiziraju razna predavanja i izložbe iz lokalne povijesti.
07:00h - 15:00h
Med koji se proizvodi na kršu najviše je kvalitete zbog nepostojanja intenzivne poljoprivrede, a samim tim i pesticida, te polja i šuma i voćnjaka na kojima pčele mogu pronaći izvore čistog nektara. Med je od bagrema, maraske, lipe, millefiori i, vrlo rijetko, bršljana. Na području Isonzo Carso nalazi se divlja trešnja, ili Santa Lucia trešnja, od koje se dobiva med Marasca del Carso, prepoznatljiva po svojoj jantarnoj boji i crvenkastim odsjajima. Nije osobito slatka, a karakteristična je i po jakom bademovom okusu. Proizvodi se tek nekoliko godina i zbog toga je posebno tražena.
every morning from 9.00 a.m. to 12.00 noon
Solana Cervia nalazi se na ušću veličanstvene delte Po i čuva sjećanje na tradicionalni postupak prikupljanja i prerade morske soli. Baš zbog toga smatra se prirodnom i krajobraznom atrakcijom visoke vrijednosti koju se treba posjetiti. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća 144 postojećih malih solana zamijenjeno je s desetak velikih bazena čime se uveo novi sustav prikupljanja morske soli. Solana Camillone ostala je jedina mala solana koja je zadržala tisućljetni tradicionalni sustav višestruke ekstrakcije soli. Proizvedena sol visokokvalitetan je proizvod prema standardima Slow Fooda. Sol Cervia je integralna sol koju se često zove i slatkom solju zbog čistoće natrijevog klorida i zato što ne sadrži gorke soli koje su inače prisutne u morskoj vodi. Isto tako, ovo je zanimljivo mjesto za promatranje migracija ptica.
Visit to the Camillone Salt Pan: June to September, Thursdays and Sundays at 5 pm
Mnoga Artusijeva jela mogu se kušati u restoranu Casa Artusi, gdje se prije svega poštuje sezonalnost i kvaliteta namirnica. Restoran svoju priču iznimno veže uz teritorij i tradiciju. To znači da se ovdje tjestenina valja tradicionalnim valjkom za tijesto, a kuhari u receptima svojih jelovnika, bilo da se radi o „a la carte“ ili tematskim menijima, koriste regionalne proizvode s oznakom DOP, IGP i Slow Food Presidia. Ujedno se proizvođači uključuju u događanja restorana gdje iznose svoju priču o proizvodima koje donose na stol. Casa Artusi nije isključivo restoran, ima i svoj vinski podrum gdje se mogu kušati i kupiti regionalna vina, i to više od 200 različitih etiketa, a osim vina tu su i alkoholna pića te balzamički ocat. Dakle, Casa Artusi Osteria nudi bogat izbor vina, koje se poslužuje i na čašu, uz tipične domaće proizvode i jela.
Ribarska koliba na Verudeli jedna je o legendi restoranske scene u Puli. Mjesto je to sa stogodišnjom tradicijom gdje se oduvijek jela dobra riblja hrana. Nekada je na tom mjestu bila poznata oštarija, a danas vrhunski restoran. Ovdje je uvijek na stolu bilo sve svježe iz Jadranskog mora. Stoga su Ribarsku kolibu posjećivale mnogobrojne poznate ličnosti – od političara do slavnih iz svijeta glazbe i filma, a ta se tradicija nije izgubila do dan danas. Ovdje je redovito boravio bivši predsjednik Jugoslavije Tito koji je obožavao ovo mjesto kada je bio na svojim Brijunima. Njemu u čast i dan danas postoji sala koja je posvećena upravo njemu. Stogodišnju tradiciju odličnog ribljeg restorana s terasom na samom moru s pogledom na susjednu marinu Veruda te luksuzne jahte i lokalne brodice restoran i dan danas njeguje. Objekt se sastoji od restorana i lounge bara na katu, a ponuda jela je raznovrsna s time da je restoran baziran na mediteranskoj kuhinji. Dok se u otvorenom i udobnom lounge baru može nešto brzinski pregristi uz Spritz Aperol, Martini, neki drugi koktel ili čašu najboljeg istarskog vina te uživati u pogledu koji oduzima dah, u elegantno uređenom restoranu mogu se kušati raznovrsni riblji specijaliteti – od oborite bijele ribe pa sve do divljih škampi i kozica te ikre morskog ježa ili pak hlapa. Riba se može izabrati na licu mjesta, kao i hlapovi koje možete vidjeti u bazenu. Ribarska koliba nije isključivo riblji restoran, tako da i ljubitelji mesa mogu doći na svoje. Ovdje mogu kušati primjerice juneći biftek s rukolom i sirom Grana Padano te hrskavim krumpirima prelivenim Terano umakom, ali i goveđi carpaccio s mariniranim tikvicama i sirom Grana Padano. Glavnu riječ u kuhinji vodi poznati chef Alen Turković koji je radio u mnogobrojnim prestižnim hrvatskim i talijanskim restoranima, a među ostalim u hotelu s pet zvjezdica - Kempinski Hotel Adriatic u Savudriji.
Gurmani biraju Restoran Za Kantuni!
Među isprepletenim ulicama nedaleko od mora postoji intimni kutak u kojem vam nudimo okuse mediterana. Doživite bogatstvo svježih ribljih specijaliteta, mariniranih, spravljenih na salatu ili žaru uz čašu vrhunskog vina.
Na mjesto gdje se sada nalazi restoran Za Kantuni početkom 20 stoljeća otvoren je hotel-restoran "Dreher Bierhalle" s depadansima. U sklopu hotela nalazio se restoran s vrtnom terasom u kojem se točilo vrhunsko pivo te veliki izbor vina. Danas u našem restoranu možete kušati jela autohtone otočke kuhinje, koja se baziraju na starim otočkim receptima, a koncipirana u skladu moderne gastronomije i kulinarstva. Svježa morska riba, škampi i lignje na razne načine, školjke, janjetina pod pekom specijaliteti su ovih otoka.
Nudimo Vam veliki izbor rakija i likera s područja Kvarnera, te izbor vina ovog kraja i cijele Hrvatske. Restoran Za Kantuni nosi oznaku kvalitete "Kvarner Food" koju TZ Kvarnera dodjeljuje restoranima koji svojom ponudom promiču tradiciju kulinarstva i gastronomije Kvarnera.
Za Kantuni je već tri godine za redom dobitnik prestižnog priznanja Trip Advisor portala. TripAdvisor vodeći je svjetski web portal za ocjenu kvalitete usluga u turizmu. Certifikat izvrsnosti dodjeljuje se na temelju recenzija gostiju o razini gostoprimstva i kvalitete usluge na različitim destinacijama u cijelom svijetu.
Dođite i uvjerite se u kvalitetu naših okusa.
Osnovni cilj Instituta Plavi svijet je istraživanje i zaštita mora i organizama koji u njemu žive te edukacija o potrebi očuvanja morskog ekosustava i ugroženih morskih vrsta. I vi možete pridonijeti zaštiti dupina primjenjujući ekološki svjestan pristup okolišu te podržavajući njegovu zaštitu. Također, možete se priključiti programu “Usvajanja dupina”. Želite li postati usvojitelj možete to učiniti osobno u Lošinjskom edukacijskom centru o moru u Velom Lošinju ili on-line putem internetske stranice Instituta. Plavi svijet svojim donatorima u znak zahvale daruje Paket za usvojitelje te godišnji magazin Akvamarin. Za trajnu ćete uspomenu dobiti i fotografiju dupina čiju ste zaštitu potpomogli.
Obitelj Parovel još od daleke 1898. godine u Trstu proizvodi vina i ekstra djevičansko maslinovo ulje iz autohtonih sorti sa brežuljaka ponad rijeke Rosandre i rijeke Rio Ospo. Prirodni rezervat doline Rosandra, odnosno Glinščice nedaleko Trsta posebno je područje s glinastim tlom koje je pomiješano s vapnencem i laporom. Bogato je mineralima, a tu su i podzemne vode. Sve se to odražava na kvalitetu njihovih proizvoda. Obitelj Parovel zaslužna je za ponovnu revitalizaciju maslinarstva u regiji Friuli-Venezia Giulia. Ova obitelj proizvodi maslinovo ulje Tergeste DOP, Slow Food Presidium, ali i druge mješavine ekstra djevičanskog ulja. Isto tako, Parovel Group Srl jedina je tvrtka u ovoj pokrajini koja sudjeluje u nacionalnoj gastronomskoj manifestaciji “Cantine Aperte”. Vinarija i maslinici mogu se posjetiti na upit.
Stare bukove šume Nacionalnog parka šume Casentino i integralni rezervat Sasso Fratino dio su UNESCO-vog popisa svjetske baštine i mreže Natura 2000. Ovdje obitava čak 79 životinjskih te četiri biljne vrste od interesa za zajednicu. Stabla bukve u rezervatu imaju više od 500 godina te stoga slove među najstarijima u Europi. Zahvaljujući njima, ovo je jedna od najstarijih listopadnih šuma borealne hemisfere. Park se prostore na čak 36 000 hektara, a to je područje oduvijek bilo naseljeno i produktivno o čemu svjedoče brojne ruševine i napuštena sela razbacana po njegovom teritoriju te mala željeznica za prijevoz drva, takozvana „drvena ruta“, koja je izgrađena u periodu između 1906. i 1913. godine. Nacionalni park šume Casentino promiče tematske rute i proizvođače sireva brenda Presidio Slow Food del Cacio Raviggiolo.
the park is always open; visitor centres have different working hours (see https://www.parcoforestecasentinesi.it/it/multimedia/mappainterattiva/strutture-didattico-informative)
Palača Fritzi u Malom Lošinju čuva izuzetno bogatu umjetničku zbirku hrvatskih umjetnika, dar prof. Andra Vida i Katarine Mihičić i Zbirku starih majstora Piperata koju je sakupio Giuseppe Piperata (Mali Lošinj, 1883.- Sondrio, Valtellina, 1976.), predani liječnik i strastveni ljubitelj umjetnosti. Likovne izložbe, gostujuće izložbe, muzejske izložbe te razna događanja mogu se posjetiti u Galeriji palače Fritzi.
OPG Chiavalon iz Vodnjana jedno je od najpoznatijih istarskih OPG-a koji se bavi proizvodnjom vrhunskog ekstra djevičanskog ulja. Njihova je priča počela prije 15-tak godina kada su proizvodili oko 200 litara ulja, a potom se s rastom interesa za sve kvalitetnija ulja ta proizvodnja proširila. Godišnje ovaj OPG proizvede 16 tona maslinova ulja, 50 tona žitarica i isto toliko krmnih kultura te povrća, a godišnji prihodi njegova obiteljskog OPG-a koji zapošljava za stalno šestero ljudi, a u sezoni i do njih 20, iznose oko 4 milijuna kuna. Njegovo ulje danas je na policama trgovina delikatesa te restoranima u Japanu, Tajvanu, SAD-u, diljem Europske unije te Srbiji i Crnoj Gori, a od nedavno i čak i u Kataru. Osim što plasiraju svoje ulje u dizajnerskoj ambalaži diljem svijeta, vrijedno je za znati da njihovu priču možete saznati direktno u njihovoj kantini i degustacijskoj sali. Ondje možete kušati sve što su proizveli uz stručnu pomoć Sandija i Tedija Chiavalona koji vode gospodarstvo, ali i na licu mjesta vidjeti na koji se način njihovo ulje Ex Albis sljubljuje s raznoraznim istarskim specijalitetima. Od 2000. do danas njihova ekstra djevičanska maslinova ulja dobila su brojna domaća i strana priznanja. Višestruko su nagrađivani zlatnim i velikim zlatnim medaljama na natjecanjima u Hrvatskoj i svijetu, a ekstra djevičansko maslinovo ulje Ex Albis uključeno je u Flos Olei Top 15 svjetskih maslinovih ulja. U 2016. organizacija WORLD'S BEST OLIVE OILS uvrstila ih je među TOP 25 ekoloških proizvođača u svijetu.
Uz pratnju našeg profesionalnog osoblja, posjetitelji mogu uživati u šetnji kroz maslinik i maleni voćnjak. Postoji mogućnost kupnje meda i maslinovog ulja. Osim toga, izrađujemo razne proizvode od maslina i meda koje posjetitelji imaju priliku kušati. Maslinik se nalazi uz cestu koja vodi prema aerodromu.
Muzejsko galerijski prostor Kula u Velom Lošinju svjedoči o pomorskoj tradiciji otoka. Stalni postav ima zadaću predočiti slojevitu povijest Lošinja, s posebnim težištem na slavnoj pomorskoj prošlosti. Osim stalnog postava osiguran je i prostor za održavanje povremenih likovnih i muzejskih izložbi.
Muzej Apoksiomena jedinstvena je arheološko-arhitektonska kulturna institucija na našim prostorima, u cijelosti posvećena jednom eksponatu – brončanom kipu mladog atlete Apoksiomena. Kip je u podmorju pokraj otoka Lošinja, na dubini od 45 metara, pronašao turist iz Belgije 1997. godine. Apoksiomen je 1999. izvađen iz mora na čijem je dnu boravio gotovo dva tisućljeća.
Muzej Apoksiomena na originalan način priča priču o sportašu savršenih tjelesnih proporcija, umjetničkom djelu koje impresionira svojom cjelovitošću i ljepotom izvedbe. Brončani grčki kip Apoksiomena datiran je u 2. ili 1. st pr. Kr., a njegovo ime dolazi od riječi Apoxyomenos, grčkog naziva za prikaz atleta koji se čisti od ulja, znoja i pijeska nakon vježbanja ili natjecanja. Lošinjski atlet prikazan je u trenutku dok čisti svoju strugaljku, očuvan je u cijelosti, pri pronalasku su nedostajali samo mali prst lijeve ruke i oči te strugaljka, a na stopalu desne noge bio je još pričvršćen dio izvorne brončane baze. Konzervatorsko - restauratorski radovi na kipu, nakon vađenja iz mora, povjereni su Hrvatskom restauratorskom zavodu iz Zagrebu i trajali su punih 6 godina, nakon čega je kip Apoksiomena gostovao u nekim od najvažnijih svjetskih muzeja (Louvre, British Museum, J.P Getty Museum).
Muzej Apoksiomena, posvećen samo jednom artefaktu, jedinstvenom arheološkom pronalasku na Jadranu i njegovoj priči, otvoren je u svibnju 2016. godine u palači Kvarner u samom centru Malog Lošinja. Prekrasna antička skulptura je, tijekom gotovo dva desetljeća od vađenja iz mora do povratka na Lošinj, u Muzej osmišljen samo za njega, postala simbol i zaštitni znak otoka Lošinja. Apoksiomenova svevremenska ljepota, njegova neobična i misteriozna priča te osebujan muzejski postav još nikoga nisu ostavili ravnodušnim!
Nacionalni muzej Concordiese u Portogruaru (Museo Nazionale Concordiese di Portogruaro) otvoren je davne 1888. godine i nedavno je obnovljen. Radi se o prvom utemeljenom muzeju u Venetu nakon ujedinjenja Italije. U njemu se nalaze predmeti koji su donirani, ali i nalazi s brojnih arheoloških iskapanja. Muzej je u obliku kršćanske bazilike s tri broda. Čuva drevne kipove, brončane figure, raskošne mozaike, pogrebne stele, portrete, kovanice, dragulje, svakodnevne uporabne i staklene predmete, uključujući slavnu šalicu na kojoj je ugraviran Daniel s lavovima, koji potječu iz grada Concordia osnovanog 42. godine prije Krista. Muzej nudi bogat program tematskih vođenja, radionica iz arheologije i povijesti, događanja za djecu, obitelji, entuzijaste i profesionalce u suradnji sa školama i udrugama.
8.30- 19.30 (ticket office closes at 19.00)
Etnografski muzej Belfiore u općini Pramaggiore otvoren je 2003. godine, a nalazi se u starom mlinu Belfiore koji je radio od 15. do 20. stoljeća. Muzej koji je spojen s Villom Dalla Pasqua iz 19. stoljeća smješten je u predivnom parku na obalama bistre rijeke Loncon. Raskošna stara stabla, posebice stabla hrasta i jasena, daju ovom mjestu posebnu draž. Muzej koji je posvećen umjetnosti mljevenja žitarica te žitaricama prostire se na dva kata i otkriva na koji su se način nekada mljele žitarice i kako su se uzgajale. Zanimljive informativne ploče pričaju priču o vodenici i usmjeravaju posjetitelje prema srcu mlina – strojarnici. Tu se mogu vidjeti mehanizmi i zupčanici koji su u prošlosti bili konstantno u pogonu. Na prvom katu ovog muzeja nalaze se stare fotografije i predmeti koji posjetitelja uvode u priču oko uzgoja žitarica.
May-Sept. Sunday (and 1st Saturday of the month): 15.30 - 18.30; Oct-Apr. Sunday (and 1st Saturday of the month): 14:30-17:30
Muzej Cesenetico jedinstveni je muzej pomoraca u Italiji. Sastoji se od natkrivenog i otvorenog dijela, a prikazuje bogatu tradiciju pomorstva ove regije. Natkriveni dio muzeja vodi posjetitelja na put gdje će otkriti male tajne pomorstva - kakvi se materijali i tehnologije koriste, koje vrste čvorova i dizalica postoje, kakvi su manevri, ali i magično-religioznim simboli te kako izgleda život na brodu. Posebno je interesantan otvoreni dio muzeja koji se nalazi u najstarijem i najdubljem dijelu kanala Leonardo da Vinci. Tu je izloženo deset tipičnih jedrilica sjevernog i srednjeg Jadranskog mora koje se koriste za ribolov i pomorski promet - Battana, Paranza, Launch, Barchét, Top, Bragozzo i Traboccolo. Dva su broda u plovom stanju pa se koriste za prikaz drevnih načina jedrenja. Za vrijeme Božića na brodovima su mogu vidjeti jaslice.
WINTER: Saturday, Sunday and Bank-Holidays: 10 - 12 and 15 - 19; SUMMER: the floating section as an open air museum, can be visited 24 hours a day all year long
Muzej melioracije Museo Della Bonifica Di San Dona’ Di Piave prikazuje preobrazbu okoliša koja je još vidljiva na svakom koraku na ovom području regije Veneto. To se prije svega odnosi na velike sustave odvodnje, mreže kanala, ali i grandiozne seoske kuće koje su izgrađene kako bi ugostile obitelji vrijednih seljaka. Posjetitelji će u ovom muzeju kroz tri dijela postava moći vidjeti koja su obilježja krajolika i prirodnih bogatstava rijeka. Naturalistički dio opisuje obilježja postojećeg močvarnog ekosustava, odnosno slatkovodne i bočate močvare s biološkim obilježjima oba sustava. Etnografski dio ilustrira temeljne aspekte lokalne kulture i odnosa čovjeka prema okolišu na ovom području. Zadnji se dio muzeja bavi melioracijom gdje su opisane faze tog procesa koji je promijenio izgled Veneta.
Summer: Monday and Thursday (9.00 -12.30); Wednesday and Friday (10.00-12.30; 16.00-19.00); Saturday (16.00-19.00); Winter: Tuesday ( 9.00–12.30); Wednesday and Friday (10.00-12.30); Thursday (10.00-12.30; 15.00-18.00); Saturday and Sunday (15:00-18:00)
Zasluge za obnovu i širenje drevnog crkvenog kompleksa, koji je nesumnjivo postao episkopalna jezgra u kasnom lombardskom dobu, pripisuju se patrijarhu Callistu (737-757). On je ujedno preselio akvilejsko sjedište iz grada Cormons u Cividale. Ovaj je kompleks uključivao i baziliku Santa Maria Assunta te krstionicu San Giovanni Battiste s patrijarhalnom palačom. Danas je ovdje smješten Muzeju kršćanstva i blaga katedrale koji je otvoren 2008. godine i koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Ovdje možete vidjeti vrijednu Callistovu krstionicu te oltar, koji je naručio kralj Ratchis u čast svogaoca. Izuzetno su očuvani i predstavljaju jedno od najvećih dostignuća skulpture kasnog lombardskog doba. Ovdje se čuvaju i druga umjetnička djela, uključujući zlatninu velike vrijednosti iz ranog srednjeg vijeka.
ORARIO ESTIVO (dal 1° aprile al 30 settembre) da mercoledì a domenica 10.00 -13.00 e 15.00 - 18.00 ORARIO INVERNALE (dal 1° ottobre al 31 marzo) da mercoledì a domenica 10.00 -13.00 e 15.00 - 17.00
Nacionalni arheološki muzej nalazi se u palači Palazzo dei Provveditori Veneti u gradu Cividale. Ova je palača sagrađena u drugoj polovici 16. stoljeća, a na zidovima u podrumu nalaze se ostaci patrijarhalne palače iz lombardskog doba. U drugoj polovici 20. stoljeća kupila ga je država i kompletno obnovila, te je već tada postala muzej. I sama palača doprinijela je muzeju svojom poviješću te zbirkom predmeta iz prve polovice 19. stoljeća. Sadašnji bogati muzejski postav može se pohvaliti brojnim arheološkim artefaktima iz rimskog, ranokršćanskog
i ranosrednjovjekovnog razdoblja, kao i razdoblja romanike i gotike. Ovdje se mogu vidjeti i važni srednjovjekovni kodeksi. Prostorije koje čuvaju baštinu gradskih i prigradskih nekropola grada Cividale svakako treba posjetiti jer skrivaju prava blaga lombardskog obrta.
Il Museo è aperto tutti i giorni ad eccezione dei seguenti giorni di chiusura: 1° gennaio, 1° maggio, 25 dicembre. Il Museo è aperto il lunedì dalle ore 9:00 alle 14:00, e dal martedì alla domenica dalle ore 8:30 alle 19:30. La biglietteria chiude 30 minuti prima dell'orario di chiusura del Museo.
U ovom se muzeju nalazi zbirka umjetničkih djela umjetnika kojima je glavna tema stvaranja bio krajolik regije Veneto s početka 20. stoljeća. U svojim djelima umjetnici su se najviše bavili granicom između mora i kopna, jadranskom obalom, obraslim lagunama, sugestivnim marinama i vodotocima. Oslikali su i unutrašnjost regije, koja je nastala kao rezultat kultivacije i melioracije ovog područja s početka 20. stoljeća. Ovaj je predio Italije ispresijecan rijekama i kanalima, krase ga zelene livade, polja u tisućama raznih nijansi, borove šume i šumarci. Tu se prostiru i brojni kanali, nasipi, mostovi, bazeni i crpne stanice, ali i patricijske vile. Takav nas krajolik prati sve do brda koja se polako uspinju prema Alpama. U muzeju Museo Del Paesaggio Di Torre Di Mosto nalazi se i opservatorij melioracije krajobraza istočnog Veneta.
Temporary exhibitions opening hours: Saturday: 15:00 - 18:00; Sunday 10:00- 12:00; 15:00- 18:00
Miomirisni otočki vrt - rasadnik otočnog ljekovitog bilja u Malom Lošinju. Uz pratnju stručnog vodiča posjetitelji se mogu upoznati s bogatom florom otoka, ljekovitim svojstvima bilja i kupiti originalan otočni suvenir. U vrtu raste preko 250 vrsta samoniklog mirisnog bilja koje oplemenjuje lošinjsko-cresko otočje. Više od 100 ovih alohtonih biljnih svojti upotpunjuje miomirisnu vrtnu sliku. Vrtna biljna staništa uokviruju kameni suhozidi - gromače. Iz vrta se pruža prekrasan pogled na najljepše lošinjske uvale pa sve do planine Velebit. U večernjim satima, od 18 do 23 h posjetitelji mogu kušati domaće prehrambene proizvode.
Na ribarskoj tržnici Caorle prodaje se svježa tek ulovljena riba, ali i različiti morski plodovi. Svo to blago dolazi na štandove iz akvatorija između Punte Tagliamento i Chioggia, ali i lagune Caorle te slatkovodnih rijeka Nicesolo, Lemene i Livenza. Ovisno o tome što se taj dan ulovi, vrijedni trgovci na štandovima nude svakojaku morsku ribu i plodove mora kao što su orada, list, lignje, sipa, škampi, mošusna hobotnica, cipli, trilje, moli, morski kokot, morski pas ili pak plavu ribu. Tu svoje mjesto nađu i plodovi mora koji su ulovljeni u specifičnim lagunama Caorle i Bibione. Na ovoj tržnici poznat je i ritual nadmetanja “po uhu”. To znači da se za kupnju ribe veletrgovci moraju nadmetati na način da aukcionar prima ponude koju su mu kupci šapnuli na uho, a nakon toga proziva pobjednika, odnosno onoga s najvećom ponudom da ju ponovi na glas i kupi ribu.
Retail market: Tuesday to Saturday: 8:30 -11:30. Wholesale market is reserved to operators.
Natkrivena tržnica bila je poklon trščanskim prodavačicama koje su nekad zvali "venderigole" od Sare Davis, kćeri bogate engleske trgovkinje, koja je zamijetila težak život, vani, pod surovim suncem, kojem su ove žene bile izložene na tržnicama. Grad je uz pomoć njene donacije sagradio sadašnju natkrivenu tržnicu, koju je projektirao arhitekt Camillo Iona (Beč 1886. - Trst 1974.) koji je u ovoj zgradi uspio spojiti mnoge međunarodne ideje. Velika zgrada elegantna je kombinacija funkcionalnosti i forme, komponenti pomiješane do te mjere da ljepota zgrade proizlazi iz njene potpuno funkcionalnosti, još uvijek aktivne u 21. stoljeću.
08:00 - 17:00
Natkrivena tržnica u Riminiju prostire se na 4.500 četvornih metara te pod svojim krovom okuplja oko 110 trgovaca i lokalnih proizvođača iz bliže okolice. Svi oni nude velik izbor proizvoda po konkurentnim cijenama. Ova je natkrivena tržnica referentna točka za kupnju voća, povrća i drugih domaćih proizvoda, ali i mjesto razmjene i udruživanja. Isto tako, ova tržnica predstavlja i najveću te najbolje opskrbljenu riblju tržnicu u regiji Emilia-Romagna, s više od 60 prodajnih štandova na koje gotovo sva riba ulovljena noću svako jutro stiže izravno iz luke Rimini, te se prodaje svježa isti dan. Isto tako, ovdje trgovci ribu čiste i filetiraju. Tržnica je iznimno popularna jer možete kupiti očišćeno povrće koje je pripremljeno za jelo, ali i dobiti sve informacije o njegovim karakteristikama. Moguća je dostava i na kućnu adresu.
Monday to Saturday: 7.00 - 19.45
Stara tvornica mariniranja Comacchio je jedan od Muzeja okusa regije Emilia Romagna. Ponovno je pokrenula jednu staru tradiciju, a to je prerada jegulja. Dakle, tvornica- muzej kroz tri sobe nudi jedinstveni doživljaj gdje na licu mjesta možete vidjeti kako se mariniraju i kisele jegulje. Prva je “dvorana vatre”, koja je sagrađena početkom 20. stoljeća s dvanaest velikih kamina. Druga se soba zove „Calata“, a prikazuje mol na kojem se iskrcava i sortira ulov prema veličini te priprema za proces mariniranja. Danas se tu nalaze „marotte“, posebni
čamci s ravnim dnom, prekriveni rupama kako bi riba ostala živa tijekom prijevoza. Treća je “soba s octima”, gdje se čuvaju bačve i posude raznih veličina za spremanje marinade za kiseljenje ribe. Vođene degustacije i povijesne snimke čine muzej zanimljivim odredištem.
Nov-Feb: Tuesday-Saturday: 9.30 -13.00; 14.30 -18.00; Sunday and Holidays: 10.00 - 17.00; Mar- Jun and Sept. to Oct. Tuesday-Sunday: 9.30 -13.00; 15.00 - 18.30; Jul-Aug: every day 9.30 - 13.00 and 15.00 - 18.30
Zadružna mljekara La Latteria Sociale di Cividale e Valli del Natisone s.c.a. osnovana je 1924. godine pod nazivom Latteria Turnaria di Cividale. Zadruga trenutno broji čak 160 članova od kojih njih 55 svoje mlijeko predaje mljekarama. Na proizvodnim linijama velike zadružne mljekare, dnevno se prerađuje čak 175 kvintala mlijeka. Krajnji proizvodi su svježi i zreli sirevi. Cilj je svih proizvođača, odnosno mljekara da njihov proizvod bude svjež, izvrsne kvalitete i omiljen među kupcima. Zato zadruga danas ima svojih sedam trgovina gdje se može kupiti više vrsta sireva i svi ostali proizvodi poput ricotte, mozarelle i svježeg mlijeka. Vodeći proizvodi ove zadružne mljekare su tradicionalni sir Montasio DOP koji čini oko 30 posto ukupne proizvodnje te sireve Latteria del 24, Matajur i Saporito delle Valli.
Od pročelja zgrade koja nalikuje trgovačkom brodu, do šanka bara koji je napravljen od starog čamca, još od kraja 19. stoljeća poznata konoba „Trattoria della Marianna“ u Riminiju gastronomsko je mjesto sjećanja na selo S. Giuliano. Svoj jelovnik ova poznata konoba temelji na ulovu ribara iz mjesta kao što su plava riba, sitna plava riba i plodovi mora koji su tog jutra bili na ribarskim brodicama. Mlijeko dolazi izravno s farma krava, koza i ovaca što domaćim sirevima daje svježinu i jedinstveno okus. U kuhinji koriste i organsko brašno iz Val Marecchia te hladno prešano ekstra djevičansko maslinovo ulje s brda Rimini. Poslužuju lokalno domaće vino, sami rade svoju svježu tjesteninu, a zanimljivo je da poslužuju i lokalnu vodu iz drevnog rimskog izvora u Covignanu koja je bogata mineralnim solima koje olakšavaju probavu.
Srednjovjekovna kuća poznata je kao najstarija kuća grada Cividalea (Čedad) koja se još naziva „zlatarova kuća“ ili “Casa del Mille”. Nazivi za tu kuću crpe izvore iz njene povijesti. Naime, upravo je u toj zgradi iz 14. stoljeća nekada bila zlatarska radionica. Vjerojatno je ova zgrada na tri kata izgrađena na ostacima stare kule. Sadašnja građevina je u izvornom obliku osim vratiju i prozora koji su modificirani i prošireni. Jedino prozor na prvom katu nije promijenjen, a tu se sada nalazi upravni dio zgrade te trgovine. Dakle, ova kuća nastala je na staroj kamenoj konstrukciji, vjerojatno drevne kule čiji se ostaci mogu vidjeti na desnom vanjskom zidu zgrade. Isto tako, ostaci prethodnih
građevina u Srednjovjekovnoj kući mogu se vidjeti i u unutrašnjem prostoru gdje se nalazi fragment srednjovjekovne skulpture koja pripada jednom od starih stupova.
Mon, Fri, Sun 10.30 - 13.00/ 14.00 - 18.00; lun, ven, sab, dom 10.30 - 13.00 / 14.00 - 18.00
Ugledni Michelinov vodič ovom je restoranu dodijelio jednu zvjezdicu, i to zahvaljujući njegovoj autentičnost, odnosno svježoj domaćoj tjestenini koja se valja ručno te tradicionalnim receptima. Ali veliku ulogu u toj zvjezdici igrala je i tradicionalna kuhinja koju u ovom restoranu vodi ista obitelj još od davne 1922. godine. Okružen rižinim poljima, maglom i evokativnom atmosferom, šest metara ispod razine mora i nekoliko kilometara od obale, čini se da vrijeme za ovaj restoran miruje. Nekada je ovo bila nezaobilazna adresa za brojne
radnike koji su radili na granici između Jadranskog mora, dolina, močvara te čuvene delte Po. Do uglednog restorana Capanna di Eraclio svakodnevno stiže svježa riba sa sjevernog Jadrana i lagune, i to lignje, skuše, brancini, jegulje, rakovi, škampi, kozice, školjke, ali i divljač.
Posljednja slastičarnica "slobode" u Trstu proizvodi tradicionalne austrougarske kolače od davne 1836. godine kada je dućan osnovala mađarska obitelj Eppinger. Bomboni, fondanti putizze, presnitz, pince i jaja od domaće čokolade oživljavaju strog izgled trgovina svakom promjenom godišnjih doba. Prolazeći kroz staklena vrata s crtežima Art Nouveau, posjetitelj može doći do okruženja u kojem se čini da je vrijeme stalo. "La Bomboniera" ima malu tajnu: svi se slatkiši kuhaju u originalnoj pećnici na drva koja potječe iz 1836. godine - jedina slastičarnica u Trstu (a možda i u Italiji) koja koristi ovu drevnu metodu pripreme, što daje dodatni šarm ovom povijesnom lokalu.
From Tuesday to Saturday 9-13 17-20 Sunday 9-13
U najvibrantnijem dijelu Pule, odmah do gradske tržnice, arhitektonskog čuda od željeza i stakla iz doba Austrougarske Monarhije, svoje je mjesto našao restoran i bar Kantina. Intimno mjesto s terasom i barom na glavnoj žili kucavici grada - Flanatičkoj ulici koja predstavlja najatraktivniju pješačku zonu u gradu. Ovdje možete izabrati mjesto gdje želite objedovati – na terasi s pogledom na gradsku vrevu gdje možete osjetiti pravo bilo grada, ili se pak povući u predivno uređenu unutrašnjost restorana u donjoj etaži pod stoljetnim kamenim svodovima. Tamo će vas dočekati mir, topao ugođaj i pravi dojam starinskih restorana i vinskih podruma. Riječ je, naime, o nekadašnjem podrumu vile obitelji Matijassevich i Koch koja je izgrađena u 19. stoljeću te predstavlja dio povijesne i graditeljske baštine stare Pule iz vremena Austro-Ugarske kada je Pula bila glavna ratna luka Monarhije. U samom srcu grada ovaj restoran, koji je otvoren 2015. godine, nudi tipičnu mediteransku kuhinju, i ono na čemu se bazira i istarska tradicionalna gastronomija. Stoga su na meniju upravo domaća autohtona jela, naravno uz nezaobilazni istarski pršut i sir, a sve su namirnice s istarskih njiva združene sa svježom ribom i plodovima mora iz Jadrana, ali i mesom istarskog goveda boškarina. U kuhinji se koriste isključivo domaće uzgojene rajčice iz autohtonog istarskog sjemena, vlasnici se ponose bogatom paletom najboljih svjetskih ulja – onih iz Istre, među kojima su i bio ekstra djevičanska maslinova ulja. Krumpir dolazi iz Pazina, a začinsko bilje uzgaja se u okolici. Zaštitni znak kantine je Pulska juha. Riječ je o autohtonom receptu iz grada koji se priprema od svježeg brancina i povrća. Dovoljno primamljivo za silazak u ovaj povijesno-urbani restoran s inovativnom mediteranskom kuhinjom.
„Casoni“ su skromni stambeni objekti (svojevrsne kolibe koje su ribari u prošlosti koristili kao dom/sklonište), tipični za močvarni krajolik područja Basso Piave. Pravokutne su drvene strukture. Zidovi su im prekriveni trskom i tipičnim močvarnim biljkama, a prozori su im
jako mali kako bi se omogućila toplinska izolacija tijekom zime i ljeta. Na ovom ih je području bio popriličan broj do sredine 20. stoljeća, a danas ih je tek nekoliko u privatnom vlasništvu. Koristili su se kao sklonište i spremište za ribolovni i lovački alat, ali i poljoprivrednu opremu. Čak je i poznati pisac Ernest Hemingway govorio o “Casonima” u svojoj knjizi “Preko rijeke i u šumu”, a u njima je odsjeo na jednom od svojih putovanja. Do ovih kućica možete doći biciklističkom stazom krećući se prema lokaciji “Isola dei pescatori” (Ribarski otok), koja se proteže do Falconera nedaleko od Caorlea, ili na izletničkoj ruti turističkim brodovima.
free
Restoran Insolito stvoren je da bude vrhunski kozmopolitski restoran, uvijek otvoren za eksperimentiranje s raznim okusima, imajući u vidu umjetnost i kulturu. Spoj tradicije i inovacije predstavlja glavni lajtmotiv ponuđenih jelovnika, a ovom odličnom restoranu iznimno je bitna sezonalnost domaćih namirnica te uravnoteženost mesnih i ribljih jelovnika. Kulinarska kreativnost u skladu je s lokalnom gastronomskom baštinom, ali ne isključuje sjajne nacionalne i međunarodne proizvode koji se ovdje mogu naći u ponudi. Insolito također nudi i jela za vegane te ona bez glutena. Znanje i iskustvo temelj su kuhinje restorana, a specijaliteti kuće su ragù, cappelletti i tjestenina. Oni jamče vrhunsko i nezaboravno uživanje u svakom zalogaju, a na stolu se može naći i vrhunska mesna delicija ovog kraja - Bèl-e-còt.
Grad Osor zapravo je muzej na otvorenome u kojemu su umjetnici svih epoha ostavili svoj trag, od suvremenog Meštrovića do ostataka antičkih zidina, utvrda, prve ranokršćanske bazilike; grad-muzej čiji vrtovi i parkovi u zelenilu kriju tragove prastarih antičkih vila, renesansnih portala i samostana. Gradić koji je u isto vrijeme i povijest i muzej, ljeti postaje jedinstveni scenski prostor bogat kulturnim događanjima među kojima se ističu Osorske glazbene večeri.
Ako želite vidjeti kako bi izgledala predivna obala Veneta bez ikakve ljudske intervencije, najbolje da posjetite raskošni Mediteranski vrt istočne Venecije. Ovaj je raskošni vrt stvoren radi očuvanja biološke raznolikosti obalnih staništa, odnosno linije morskih sedimenata,
specifičnih dina na ovom području, kao i ovdašnje specifične travnate vegetacije. Mediteranski se vrt nalazi u mjestu Bibione (VE) u blizini ušća rijeke Porto Baseleghe. Riječ je o području koje je zadržalo značajna prirodna obilježja. Isto tako ovo je jedan od četiri mediteranska vrta koja su nastala u okviru europskog projekta INTERREG ITALIA-SLOVENIA 2007-2013 „SIGMA2“. Sveučilište u Trstu izradilo je interaktivni botanički vodič za ovaj vrt, pomoću kojeg se mogu identificirati autohtone botaničke vrste na tom području.
free
Ovaj su svjetionik u Bibioneu sagradili građevinski inženjeri početkom 20. stoljeća, da bi već u lipnju 1917. godine bio uništen u bombardiranju. Odmah je obnovljen i sada je to dvokatna pravokutna građevina s 21-metarskom kulom koja se vidi i 15 milja od obale. Do 1952. godine radnici svjetionika održavali su vatru čije se svjetlo pojačavalo snažnim lećama te su tako signalizirali pomorcima pličine. Te je godine svjetionik elektrificiran, da bi ga se 1973. godine i potpuno automatiziralo. Svjetionik danas nije samo u službi pomoraca. Zanimljiva je to atrakcija na ušću rijeke Tagliamento koju često posjećuju šetači, biciklisti i znatiželjnici na konjima. Ovo je i zanimljivo prirodno područje jer se na jednom mjestu možete vidjeti bogatstvo ovdašnje flore – od mediteranskog pa sve do alpskog bilja i orhideja.
20, 21, 22, 25, 27, 28 april 2019: from 9:00 to 13:00 and from 14:00 to 17:00;
8, 15, 22, 26, 29 December 2019 and 1, 5, 6 January 2020 from 10:00 to 16:00
Nacionalna izložba vina (Mostra Nazionale Vini) je najstarija izložba vina u Italiju pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, hrane i šumarstva. Prvi je put organizirana odmah nakon Drugog svjetskog rata, a na njoj su izložena vina iz svih talijanskih regija. To je mjesto gdje se ocjenjuju sva vina s oznakama DOCG, DOC i IGT. Na ovoj se izložbi održavaju i druga zanimljiva događanja te degustacije, a partner joj je Centar za strukovno osposobljavanje za turizam i hotelijerstvo Zaklade Lepido Rocco (član nacionalnog udruženja Scuola Centrale Formazione). U prostorijama ovog Centra u mjestu Blessaglii di Pramaggiore (VE) smještena je “KeyQ + točka” za regiju Veneto. Tamo posjetitelji mogu zatražiti informacije o tematskom turističkom itineraru nastalom u okviru ovog projekta te organizirati svoj posjet izložbi.
20 /04/ 2019–01/05/2019: Saturday, Sundays, public holidays: 10.00-12.00 / 16.00-24.00; weekdays: 18:00-24:00
U želji da poljoprivredne proizvode istarskog poluotoka istakne na kulinarskoj karti ove regije, ali i cijele države, Agencija za ruralni razvoj Istre oformila je Edukacijski gastronomski centar Istre u Pazinu na Gortanovom brijegu. Na ovom se mjestu organiziraju prije svega kulinarske radionice i prezentacije tradicionalne i moderne istarske gastronomije, kako za mlade kuhare i iskusne chefove, tako i za zaljubljenike u gastronomiju, gurmane i strane goste koji dolaze u Istru na odmor. Cjelovit doživljaj lokalne eno-gastronomske tradicije na Gortanovom brijegu pruža interaktivno kuhanje sa stručnim kuharima, po načelima istarske gastronomije: jednostavnost pripreme, svježina sirovina, sezonske i lokalne namirnice. Za njih su prije svega zaduženi lokalni proizvođači voća, povrća, mesa, jaja, sira i svih drugih namirnica. Bez obzira na temu radionica prednost u kuhanju uvijek imaju upravo lokalni proizvodi. Na taj način usko se povezuju turistički i poljoprivredni djelatnici sve sa ciljem kreiranja održive ruralne ekonomije u Istri.
po najavi
Ova je destilerija osnovana davne 1898. godina, a otvorio ju je Pietro Domenis u mjestu Cividale del Friuli. Najprije je distribuirao svoje proizvode na području Furlanije, da bi postepeno je počeo izlaziti iz regionalnih okvira šireći se na nacionalno tržište. Percepcija grappe počinje se mijenjati u poslijeratnom razdoblju, i to zahvaljujući kulturnim promjenama u tim godina razvoja. Tada grappa postaje rafinirani destilat sličan mnogim stranim proizvodima. Tijekom godina patentiran je i know-how tvrtke. Godine 1998., povodom obilježavanja 100 godina rada destilerije, rođena je Storica Nera. To je proizvod koji se može smatrati predvodnikom destilerije. Također, iste godine stvorena je biološka linija Domenis1898. U tom će smjeru tvrtka i dalje razvijati, odnosno sve će se više ulagati u organske i veganske likere.
Casa Artusi živi je muzej podignut u ime Pellegrina Artusija, priznatog oca moderne kuhinje, rođenog u Forlimpopoliju 1820. Sa svojim najprodavanijim priručnikom o talijanskoj kuhinji “La scienza in cucina e l’arte di mangiare bene” Pellegrino Artusi valorizirao je “mozaik” regionalnih tradicija spajajući ih s nacionalnom gastronomskom tradicijom.
Svi vidovi gastronomske kulture prezentirani su u muzeju i gastronomskom kulturnom centru Casa Artusi. Tu se nalaze knjižnica, restoran, škola kuhanja u kojoj ljubitelji hrane i profesionalci mogu uživati u demo ili praktičnim radionicama, vinski podrum, knjižara, muzej i mjesto za priredbe. Svake godine krajem lipnja zanimljivi multimedijalni centar Casa Artusi srce je Artusijevog festivala. Ova živopisna manifestacija održava se već 23 godine.
Monday and Wednsday: 15-18; Tuesday and Saturday: 9 - 12.30; Thursday and Friday: 9 - 12.30; 15 - 18
Povijesna vinarija „Ai Galli“ koja se smjestila u mjestu Pramaggiore spaja tradiciju i inovaciju. Na ovom području teritorij prenosi sve svoje pedoklimatske karakteristike na vinovu lozu koja raste na golemoj ravnici u podnožju Alpa. A nju karakteriziraju goleme rijeke, vodene bujice s Dolomita i različita tla. Sve se to može osjetiti u vinima ove vinarije koja proizvodi brojne linije DOC, DOCG i IGT vina kao što su Vintage, Classic, tipična vina ovog podneblja, Selection, Spumanti i pjenušava vina, uključujući i vino Raboso Veneto IGT koji je proizveden isključivo od grožđa sorte Raboso. Mnoga od njih osvojila su i međunarodne nagrade. Osim što se u kantini može kupiti vino, ovo je i mjesto gdje se susreću profesionalci i ljubitelji vina koje vlasnici rado vode u obilazak vinarije, a organiziraju se i razne degustacije.
Ovo je još jedan tipičan tršćanski restoran ili buffet koji se također smjestio u terezijanskoj trgovačkoj četvrti, i to u blizini natkrivene tržnice. Otvoren je cijeli dan, pa u bilo koje doba možete doći i kušati neko od jela koje je tipično za ovaj dio Italije poput primjerice raznih vrsta tjestenine, juha, njoki, lazanja, ali i jela od mesa, gulaša, pečenja, tripica, kobasica te razna jela od ribe poput pržene ribe ili brodeta. Na kraju blagovaonice nalazi se otvorena kuhinja, gdje možete pratiti što vrijedni kuhari rade. Dodatna je to vrijednost ovog restorana jer gosti na licu mjesta mogu vidjeti kako se sprema njihovo jelo, od kojih namirnica i kojim tehnikama. Upravo zbog toga mnogi gosti jako cijene Buffet L’Approdo i uvijek mu se rado vraćaju te ga preporučuju drugima. Ovo je nezaobilazna gastronomska adresa u srcu Trsta.
Bora Bar trattoria & Tartuferia smještena je u tihoj i mirnoj uvali Rovenska u blizini Velog Lošinja. U neposrednoj blizini mora možete uživati u talijanskim jelima i domaćoj tjestenini. U mnogim jelima koristimo svježe istarske tartufe. Svakodnevno radimo i ukusne deserte. Imamo malen, ali kvalitetan izbor craft piva, poznatih ginova, rumova i viskija ili jednostavno možete uživati u Aperol Spritzu uz divan pogled na more i planinu Velebit. Udobna i opuštajuća atmosfera, dobra za obitelji s djecom ili psima. Besplatan WIFI.
Kada uđete u ovaj tipični i tradicionalni tršćanski restoran, imate veliki izbor raznih jela - od tradicionalnog jela na bazi kuhane svinjetine poznatog kao „kaldaia“ do izuzetne dnevne ponude bazirane na jadranskim morskim plodovima. Ovaj bar i buffet u svom vlasništvu već 30 godina ima isti vlasnik, a nalazi se u srcu trgovačke terezijanske četvrti koja predstavlja jednu od najstarijih i najljepših gradskih četvrti centra Trsta. Vrata Bar Buffet da Roby otvorena su cijeli dan, a ovo je idealno mjesto ako želite nešto brzinski prigristi. Naravno, ovdje možete uživati i u dugim ručkovima i sjajnim večerama. U kuhinji se je uvijek akcija te se na dnevnoj bazi pripremaju sva jela sa svježim i lokalnim namirnicama. Isto tako, ako se poželite nagraditi nekim od tršćanskih specijaliteta, ovo je prava adresa za vas.
AZRRI - Agencija za ruralni razvoj Istre je osnovana s ciljem zaštite autohtonih pasmina Istre njihovom gospodarskom valorizacijom, odnosno spašavanje od izumiranja pasmina koje možda i nemaju veliki komercijalni interes no svakako su dio identiteta i tradicije Istarskog poluotoka, što ih čini vrijednima za očuvanje. U svom razvojnom laboratoriju AZRRI osim mesa autohtonih pasmina, od kojih se dio prerađuje procesima „maturacije“, proizvode se i trajni suhomesnati proizvodi vrhunske kvalitete. Proizvođački procesi suhomesnatih proizvoda u potpunosti su prirodni uz poštivanje visoke kvalitete mesa, fermentaciju u prirodnim ovicima i na plemenitim plijesnima. Okusi i mirisi novih proizvoda jedinstveni su i jasno definirani za svaki pojedini proizvod u paleti AZRRI-eve ponude, a povezanost s teritorijem osiguravaju dodaci poput Terana, Malvazije istarske, domaćeg češnjaka, istarskog tartufa… Gospodarska, odnosno gastronomska valorizacija mesa autohtonih pasmina održiv je model gospodarenja zajedno s uzgajivačima Istarskog goveda, magarca i ovce, no pozitivan je model gospodarenja poljoprivrednim prostorom u Istri posebice rubnim šumskim površinama na kojima autohtone pasmine obitavaju. Samim time osigurana je i zaštita bioraznolikosti Istarskog poluotoka i osigurana vrhunska sirovina za kreiranje gastronomskih brandova povezanih s teritorijem.
Farma La Fagiana počela je nedugo nakon drugog svjetskog rata s malom proizvodnjom riže koja se ručno ljuštila. I dan danas, njihova proizvodnja riže usprkos djelomičnoj mehanizaciji uzgoja i prerade ove žitarice, čuva sve karakteristike domaćeg proizvoda. Osim riže Superfino Carnaroli, na farmi se proizvode i riža Vialone Nano, Venere riža, rižino brašno te kukuruzno brašno Biancoperla, razne mješavine za rižota, ali i vina, uključujući Raboso, te tri vrste piva s rižom Carnaroli. Riža se na ovoj farmi ljušti na način da se sačuva dio vanjskog zrna, pa nije skroz bijela. Gotovo je bez aditiva kao što su sredstva za izbjeljivanje i poliranje ili konzervansi. Od kukuruznog brašna Biancoperla, koji je mljeven do sitnog zrna u kamenoj mlinici po staroj tradiciji, dobiva se kremasta, nježna palenta, bijele boje i bogate arome.
Ovo poljoprivredno poduzeće proizvodi ekstra djevičansko maslinovo ulje Tergeste DOP, ali i druge mješavine ulja od sorti leccino i maurino. Nalazi se u mjestu Montedoro, na području Prebenico, u blizini granice sa Slovenijom. Preferiraju moderne tehnike uzgoja i prerada maslina, iako tvrtka ima tradiciju staru 200 godina. Tijekom posljednjih deset godina tvrtka je dobila brojne certifikate i nagrade za kvalitetu. Trenutno se brine za maslinik na devet hektara površine. Ne koriste nikakva gnojiva, kako se zemlja ne bi osušila. U zaštiti bilja koriste samo posebna sredstva za zaštitu protiv štetnika. Ujedno, imaju i organizirane obilaske svog maslinika uz degustaciju ulja. Najbolje vrijeme za posjet masliniku je u periodu od 1. ožujka do 15. listopada, a primaju se grupe od najmanje četiri do maksimalno pedeset osoba.
Restoran Artatore je smješten u istoimenoj uvali 7 km udaljen od Malog Lošinja. Uvala je prikladna za nautičare jer nudi odličan zaklon od bure, ima prekrasnu prirodnu plažu okruženu borovom šumom i mediteranskim biljem. Sve navedeno može se vidjeti sa terase restorana. Aerodrom je blizu pa gosti koji dolaze avionom mogu na nekoliko sati opustiti dušu i tijelo i također posjetiti Artatore. Od otvorenja 1972. goRestoran Artatore smješten je u istoimenoj uvali udaljenoj 7 km od Malog Lošinja. Prikladna je za nautičare jer nudi odličan zaklon od bure, ima prekrasnu prirodnu plažu okruženu borovom šumom i mediteranskim biljem koje se može vidjeti s terase restorana. Aerodrom je blizu pa gosti koji dolaze avionom mogu ovdje opustiti dušu i tijelo na nekoliko sati.
Još od otvorenja 1972. godine, jela u restoranu temeljena su na obiteljskim receptima, pripremaju se u mediteranskom stilu i koriste se originalni sastojci otoka Lošinja. Sudjelovali smo u svim gastronomskim projektima Turističke zajednice Grada Malog Lošinja: Lošinjska kuhinja, Lošinjskim jedrima oko svijeta, Apoksiomenova antička kuhinja itd.dine, jela se pripremaju u mediteranskom stilu slijedeći obiteljske recepte i koristeći originalne sastojke otoka Lošinja. Sudjelovali smo u svim gastronomskim projektima Turističke zajednice Grada Malog Lošinja: Lošinjska kuhinja, Lošinjskim jedrima oko svijeta, Apoksiomenova antička kuhinja itd.
Iulia Concordia bila je rimski grad koji je utemeljen sredinom 1. stoljeća prije Krista. Između 338. i 390. prije Krista izgrađena je prva crkva na ovom mjestu, i to bazilika Apostolorum koja je bila u cijelosti prekrivena mozaicima. Bila je izgrađena na ruševinama rimske kuće, a u njoj su se okupljali prvi kršćani. Godine 1868. kraljevskim dekretom grad je nazvan Concordia Sagittaria, a naziv potječe od povijesne tvornice za proizvodnju strijela (sagittae) koja je na ovom području postojala početkom 4. stoljeća poslije Krista. Šećući gradom posjetitelj može vidjeti terme koje su izgrađene između 2. i 3. stoljeća prije Krista, a ukrašene su slikarijama Nereide i atleta. Na sjeveru se nalaze i ostale arheološke lokacije kao što su Rimski most, kazalište i Domus Signini, koji čuva vrijedne ostatke podova prekrivenih mozaicima.
8.30- 19.30 (ticket office closes at 19.00)
Kada ju je gradila prije 130 godina, austrougarska vojska sigurno nikad ne bi bila pomislila da će u utvrdi Verudela u Puli danas biti smješten najveći akvarij u Hrvatskoj. Umjesto vojnika ovdje su našle dom ribe sjevernog i južnog Jadrana te one iz tropski područja. Impresivna obrambena građevina sagrađena je 1886. godine, zaštićeno je kulturno dobro, a mijenjala je svoje funkcije kroz povijest – od one vojne preko ugostiteljske do izložbenog prostora raznih morskih i slatkovodnih bića. Posebna atrakcija osim samih vodenih bića je i ogromna čelična kupola koja se vratila na utvrdu nakon 74 godine, a izvornu su u drugom svjetskom ratu odnijeli Talijani i istopili za potrebe rata. Riječ je o 19 tona teškoj kupoli, koja je visoka četiri metra i ima promjer od 14 metara, ispod koje je sada uređen novi prostor za kajmane i tropske morske pse koji su dugački nešto više od metra. Pulski akvarij ima čak 35 bazena u kojima se može vidjeti 211 vrsta raznih morskih i slatkovodnih životinja iz cijelog svijeta, od Mediterana do tropskih slatkovodnih i morskih staništa, hladnih slatkovodnih staništa, zatim morski konjići i zmajevi te razne vrste meduza. Ovdje se primjerice uz morske pse mogu vidjeti i crvene piranje, točkasta riječna raža, stakleni somić, riba poljubac, lažni sijamski algojed, riba dikobraz, mandarinka, picasso kostorog, štuka, kečiga, tolstolobik, gambuzija, raže, predivni morski konjići i zmajevi.
09.00h - 16.00h (ili dulje, ovisno o sezoni)
Restoran hotela Amfiteatar ima nekoliko specifičnosti zbog čega je vrijedno obići ovu adresu. Prije svega jer ga vodi jedan od najkreativnijih i najmaštovitijih hrvatskih kuhara Denis Zembo koji je „zanat“ izučio u svijetu te vodio niz restorana, među ostalim i svoj luksuzni Le Mandrać u Voloskom nedaleko Rijeke. Drugo, restoran se nalazi praktički nadomak pulskog amfiteatra zbog čega je i dobio i taj naziv. Stoga ovdje zalaze mnoge poznate ličnosti koje dolaze na brojna događanja u Areni, a među ostalim i svjetske te domaće zvijezde koje tamo nastupaju. A kao treće, uz ime tako slavnog chefa, naravno nezaobilazna su i izvrsna kreativna jela bazirana na izvrsnim domaćim proizvodima. To je Zembova specijalnost zbog čega ga mnogi obožavaju. Nije uzalud postao i omiljena kulinarska televizijska zvijezda. Upravo stoga poznati svjetski gastronomski vodič Gault&Millau godinama ne zaobilazi ovu adresu, a za 2018. restoranu je dao 16 od 20 bodova s time da u Hrvatskoj 17 bodova ima jedinom Michelinov Monte u Rovinju. Denis Zembo u svom restoranu ponajviše je ponosan na interpretaciju lokalnih jela kao što su nova fritaja u degustacijskom meniju, ali i hobotnica u vakuumu koja se inače po tradicionalnom receptu priprema pod pekom. Dakle, ovdje se tradicionalna istarska i mediteranska jela pripremaju na skroz inovativan način. Pri tome se upotrebljavaju inovativne tehnike kuhanja kao što su dehidracija, korištenje tekućeg dušika do kuhanja u vakumu. Osim posebnih jela i drugačije atmosfere, pomalo čak i domaćinske, budući da se radi o malom restoranu, posebnosti su i domaća limunada, to što sami rade svoj sladoled, ali i peku kruh. Ako dođete u jutarnjim satima, za doručak možete kušati i njihove domaće marmelade. S pravom se može reći da je Amfiteatar pravi home made restoran.